Oslobođenje Podcast

Send us Fan Mail Amer Bekić, jedan je od onih koji su uspjeli tokom karijere osvajati Premijer ligu sa dva kluba, svojim golovima pomagati da klub za koji nastupa osvaja trofeje, a mimo terena plijeniti svojom skromnošću i jednostavnošću. Fudbal je počeo trenirati u Slobodi, za koji je kasnije i debitovao u seniorskom timu, a svoju prvu seniorsku utakmicu obilježio je i prvi pogodak. Igrao je u dresovima drugih klubova protiv Slobode i kako sam kaže nije mu bilo jednostavno vraćati se na Tušanj. Ipak, kao profesionalac davao je svoj maksimum na terenu u dresu kluba za koji je igrao. U Slobodu se vraćao više puta, a kako sam kaže grad Tuzla i FK Sloboda zaslužuju puno više od pukih obećanja iz godine u godinu. Njegov fudbalski put mijenja odlazak u Zrinjski. U redove Mostaraca je stigao praktično iz juniora Slobode, a gledao ga je trener kojeg bi kako kaže preporučio svakome u tom "tranzicijskom" periodu. Nije mu bilo lako u tom periodu, jer je bio zaista mlad. U Zrinjskom je stigao do titule prvaka, koje se kako kaže rado sjeća, jer na kraju svake karijere ostanu trofeji i titule. U prvom mandatu je bio u Mostaru tri godine, u drugom još godinu dana. Jedan je od onih koji je igrao i mostarski i sarajevski derbi. Onaj derbi u Mostaru je malo drugačiji od sarajevskog. Sarajevski derbi, kako kaže, može ti donijeti "mir ili nemir". Zavisi od konačnog rezultata. Imao je ponude iz Španije i Kine, ali se na kraju nije realizovalo. Prvo je ponuda bila iz Getafea, ali je tada odabran domaći igrač. U Kini je bio na pragu prelaska u redove Guangzhoua, a trener je bio Sven-Goran Eriksson. Ipak, i tu su se desili neke stvari i do odlaska nije došlo. Nakon Zrinjskog stigao je u redove Sarajeva, sa kojim je također osvojio titulu prvaka BiH. U svojoj karijeri nastupao je u Kazahstanu u redovima Tobola, u Indoneziji za Borneo, potom hrvatsku Opatiju, a danas nastupa za Radnik iz Hadžića u Prvoj ligi Federacije BiH. Paralelno je krenuo sa školovanjem za trenera, što znači da sebe vidi u fudbalu i nakon završetka aktivne igračke karijere. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Danas je 4. maj, dan kada je prije 46 godina umro Tito. Josip Broz je rođen u Kumrovcu, 7. maja 1892, iako je omladina socijalističke Jugoslavije 25. maj slavila kao svoj Dan mladosti i njegov rođendan. Tito je bio komunista, revolucionar, političar i državnik, inicijator i prvi glavni tajnik Pokreta nesvrstanih, od 1953. doživotni predsjednik bivše nam zajedničke države. Iako je bio jedan od osnivača Informbiroa, kasnije član Kominforma, 1948. godine izrekao je čuveno Ne staljinizmu, pedesetih godina prošlog stoljeća kumovao radničkom samoupravljanju, 1968. stao uz studente, a zemlja kojom se toliko ponosio i koju su uvažavali i Istok i Zapad devedesetih se raspala u krvi i ratovima. Najgore je prošla Bosna i Hercegovina, prema kojoj je - to se ne smije zaboraviti - imao poseban senzibilitet i u kojoj je volio boraviti. S nama je u novoj epizodi Direktno sa Vildanom Selimbegović akademik Husnija Kamberović. Šta je nama Tito? Kako bi definirao bivšu Jugoslaviju i njen sistem? Koja je Titova uloga u priznavanju Bosne i Hercegovine kao ravnopravne republike bivše Jugoslavije? Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail U novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, gost je profesor dr. Igor Jukić, jedan od najznačajnijih stručnjaka iz oblasti kineziologije i sportske pripreme, čovjek koji je radio sa vrhunskim sportistima i reprezentacijama te učestvovao u razvoju sportskih sistema na najvišem nivou. Kroz razgovor se razotkriva šta zaista pravi razliku između vrhunskih i prosječnih sportista. Nije riječ samo o talentu, nego o sistemu koji se gradi godinama, o sinergiji vještine, mentalnog sklopa i fizičke pripreme. Linija čovjek-sportaš-igrač-pobjednik je zapravo put koji bi uvijek trebalo slijediti. Poseban fokus stavljen je na roditelje i razvoj djece. Prof. Jukić upozorava na jednu od najvećih grešaka današnjice: preranu specijalizaciju i tretiranje djece kao investicije. Umjesto toga, naglašava važnost multilateralnog razvoja i dugoročnog pristupa. - Dajte djeci priliku da upoznaju različite sportove, jasan je prof. Jukić. Razgovor se potom širi na širu sliku, na ono što većina ljudi ne vidi. - Ljudi ne razumiju i ne daju važnost onome što ne vide, kaže Jukić, govoreći o nevidljivom dijelu treninga koji uključuje san, ishranu, psihološku pripremu i svakodnevne navike. U drugom dijelu epizode otvara se tema medicine životnog stila, koncepta koji sve više dobija na značaju u svijetu. Riječ je o pristupu koji se temelji na šest ključnih faktora: tjelesna aktivnost, prehrana, san, upravljanje stresom, izbjegavanje ovisnosti i društvena povezanost. Upravo kombinacija ovih elemenata, kako ističe Jukić, može prevenirati, ali i liječiti brojne hronične bolesti. - Mi pričamo o jednoj vrlo važnoj temi, takozvana priča o tri sestre blizanke. S jedne strane invazivna medicina. Zahvaljujući tehnologiji i znanosti u biomedicinskim područjima, mi zapravo imamo mogućnost da se doslovno spašavaju životi invazivnom medicinom. Imamo nevjerojatno razvijenu farmaciju koja svojim supstancama, svojim lijekovima zapravo pomaže u liječenju, izlječenju, pa čak i spašavanju života. Imamo treću stvar, medicinu životnog stila. Njih tri idu uvijek zajedno. Jer nema te operacije, teške operacije i lijeka koji nisu učinkovitiji s medicinom životnog Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Suada Kapić pripada generaciji umjetnica i autorica čiji je profesionalni put nepovratno obilježen iskustvom rata u Sarajevu. Upravo iz tog iskustva razvila je dugogodišnji rad na prikupljanju svjedočanstava o životu u opsjednutom gradu, formirajući jedinstvenu arhivu koja danas broji oko šest hiljada ličnih priča i odgovora. Kapić je glumica, rediteljka i scenaristkinja, ali i osnivačica prve nezavisne medijske kuće u tadašnjoj Jugoslaviji - FAMA. Pričali su o prvoj okupaciji Grbavice 2. 3. 1992. godine koju je doživjela direktno, kada je izgubila oca zbog nemogućnosti dolaska hitne pomoći i kada je ubrzo nakon toga pobjegla u drugi dio grada te bila izbjeglica u svom gradu četiri godine. - Dakle, 2. 3. 1992. moj tata je bio bolestan i ponoć je. Sestra me budi i kaže: "Tata, nije dobro, pao je u komu". Ja nazovem hitnu pomoć. Dakle, sve dotle je normalno, normalna urbana atmosfera. Kaže meni ovaj iz hitne pomoći "Nema govora da vam dođemo", ja mu kažem: "Jeste normalni? Pa doktori ste. Zašto". "Pa vi ste okupirani", kaže on meni. "Kako sam okupirana", pitam ga - "Pa pogledajte kroz prozor" kaže on meni. I ja pogledam kroz prozor, noć je, ne vidi se dobro, ali ti vidiš sjene. Poslije se ispostavi da su te sjene bile sa fantomkama i oružjem. Ostali su dan i po i onda su se povukli. Moj otac je umro jer nisu došli iz hitne pomoći i ležao je u stanu dva dana, prisjeća se Kapić. Nakon svega što se dešavalo u narednih mjesec dana odlučila je da ode sa Grbavice. - Ono što sam doživjela tada i u aprilu, kada nam se sedam vojski izmjenjivalo ispred zgrade, nije mi palo na pamet da ostanem na Grbavici i to je najbolja odluka koju sam donijela. Sestra i ja smo pobjegle i došle na Ciglane. Uspjela sam ponijeti sinu žute tene i pasoš i to je sve što sam iznijela iz stana. A na Ciglanama muzika, sunce, niko pojma nema šta se događa na Grbavici. I tako sam naredne četiri godine bila izbjeglica u svom gradu, ističe Kapić. Na Draganovo pitanje zašto niko s Grbavice nije htio pričati za njenu arhivu Kapić kaže da je vjerovatno jedan od razloga što je onima koji su ostali bilo preteško. - Oni koji su bili na Grbavici neće da govo Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Tri decenije na sceni, hiljade kilometara, bezbroj koncerata i pjesme koje su ostale uz publiku kroz različite generacije. Tako bi se ukratko mogla opisati priča Nevernih beba, muzičkog sastava koji je obilježio regionalnu rock scenu i izgradio vjernu publiku širom domaćeg prostora. Ipak, za Milana Đurđevića, osnivača benda Neverne bebe, tekstopisca, aranžera, producenta te autora filmske i duhovne muzike, suština svega nikada nije bila samo u trajanju, brojkama ili hitovima, nego u ideji koja ih je održala više od tri decenije. Gostujući u podcastu Opet Laka, Đurđević je govorio o tome kako Neverne bebe i danas funkcionišu kao grupa ljudi koja nije prestala vjerovati u ono zbog čega je sve počelo. - Trideset tri godine sanjamo neke svoje snove, živimo neke svoje snove i sanjamo o budućim danima koje ćemo opet obeležiti na neki autentičan i svoj način, rekao je Đurđević. U toj rečenici sažeta je filozofija benda koji je opstajao mimo trendova, bez potrebe da se prilagođava prolaznim pravilima tržišta. Umjesto toga, kako je objasnio, važnije im je bilo ostati autentičnim i graditi odnos s publikom koja prepoznaje iskrenost. - Nema veze koliko nas je. Počeli smo previše da merimo život kvantitetom. Kakav je bio koncert, da li je bilo puno ljudi? A ja posle nekih nastupa, mesec dana osećam da sam duplo bolje nego pre tog koncerta, kazao je Đurđević. Za frontmena benda upravo je publika jedan od najvećih razloga ponosa. Ne govori o njoj kao o statistici ili masi, nego kao o ljudima koji su godinama rasli uz njihove pjesme i vraćali bendu energiju zbog koje trajanje dobija smisao. - Ako sam na nešto ponosan za ove 33 godine, to je profil i kvalitet naše publike. To su ljudi koji mene inspirišu. Kad izađem na binu, uvek sviram drugačije i mislim da je to veče spektakularno važno, rekao je on. Kada je riječ o počecima, prisjetio se kada je kao šesnaestogodišnjak iz rodnog Valjeva otišao u Beograd, u vrijeme kada je rock scena nosila i drugu, mračniju stranu. Upravo tada, kaže, dao je obećanje majci koje nikada nije pogazio. - Rekla mi je samo jedno: “Obećaj da nećeš skliznuti u taj svet poroka, droga, alkohola i ciga Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Gostujući u Oslobođenoj, Malik Garibija, nacionalni direktor SOS Dječjih sela u BiH, govorio je o ključnim razlikama između domova za djecu bez roditeljske skrbi i SOS modela brige. Kako je pojasnio, SOS Dječja sela nastala su još 1949. godine s idejom da djeca trebaju odrastati u porodičnom okruženju. U poslijeratnom periodu, kada je bilo mnogo siročadi i udovica, cilj je bio povezati ih i stvoriti alternativne porodice. Garibija ističe da u SOS-u duboko vjeruju da stabilna i čvrsta emotivna veza s jednom osobom može u potpunosti promijeniti život djeteta. Upravo u tome vidi suštinsku razliku u odnosu na institucionalni smještaj. Upozorio je da mnoga djeca u Bosni i Hercegovini nemaju iskustvo odrastanja u funkcionalnoj porodici, a neka, iako žive s biološkim roditeljima, nemaju izgrađenu sigurnu emotivnu vezu. Izgradnja takvog odnosa zahtijeva vrijeme i posvećenost, ali kada se uspostavi, donosi duboke promjene; od osjećaja sigurnosti i povjerenja do razvoja identiteta i emocionalne stabilnosti. - Dijete tada dobija osobu kojoj može vjerovati, koja ga čeka i brine o njemu, i to mijenja sve, čak i na nivou razvoja mozga, naglasio je Garibija. Garibija je govorio i o uspjesima mladih koji su odrasli u SOS porodicama, ali i o važnosti zaštite njihove privatnosti. Naglasio je da organizacija strogo čuva identitet djece i mladih iz svog sistema, zbog čega ne iznose njihova imena u javnosti. Posebno je izdvojio i jednu ličnu priču koja ga je, kako kaže, učinila ponosnim. Naime, SOS tim je pomogao mladom čovjeku, koji radi i sam se bori za egzistenciju, da riješi stambeno pitanje. Zahvaljujući solidarnosti bivšeg korisnika programa, koji danas živi u Zagrebu, omogućena je kupovina stana po simboličnoj cijeni. Na pitanje koliko je teško ostati profesionalan u poslu koji direktno utiče na dječje živote, Garibija je priznao da je riječ o izuzetno zahtjevnom zadatku. Ipak, kaže da ga je iskustvo iznenadilo. - Očekivao sam ogromnu težinu i dileme, jer svaka odluka utiče na nečiji život, na neko dijete. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da mi nigdje nije bilo lakše donositi odluke, rekao je. Kao ključni razlog naveo je jednosta Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Alen Škoro ljubimac navijača FK Sarajevo, dugo godina bio je daleko od očiju javnosti. Nakon završetka karijere dugo godina je bio u privatnom biznisu, a onda se u dva navrata angažovao u FK Sarajevo. Prvo kao sportski direktor, a potom kao šef Akademije. U prvom dijelu podcasta (IN)Direkt Škoro je govorio o svom fudbalskom odrastanju, izazovima kroz omladinski period, odnosu sa navijačima, play-offu u kojem je izgubljena titula i ludilu koje je nastalo prilikom njegovog odlaska iz Sarajeva. Zašto su odbijene ponude Werdera i Besiktasa, zašto nije dobio ugovor u Sarajevu, zašto je bio u Ljubljani pola godine bez papira i kako se sve rasplelo, zašto se umivao kada je vidio George Weaha i da li je zaista Didier Drogba kriv što nije uspio u Marseilleu, neke su od tema o kojim smo razgovarali sa bivšim napadačem Sarajeva. U drugom dijelu podcasta, Škoro govori o svom fudbalskom putu i odlasku iz Marseillea, posudbe u Servettu i konačnoj odluci o raskidu ugovora u Francuskoj i prvom povratku na Koševo. Ljudi koji su mu ugrozili karijeru nisu više bili u Sarajevu i uz dogovor sa legendarnim Predragom Pašićem odlučio se na povratak. Kako je sam rekao tokom razgovora, igranje u Sarajevu ga je činilo sretnim i smatrao je da je bio predodređen da igra samo u Sarajevu. Ipak, nakon što je bio u to vrijeme vrlo koristan za klub sa Koševa, ponovo je "morao sreću tražiti" izvan BiH. Pored ponuda Dinama i Hajduka, odlučio je da karijeru nastavi u Austriji, u redovima GAK-a. Nakon tri godine u Austriji odlučio je da prihvati ponudu Rijeke, gdje ga je dočekao aktuelni selektor Hrvatske Zlatko Dalić. Nije uspio da dokaže svoj puni potencijal zbog povreda. Kratka epizoda u Poljskoj brzo je bila završena, a onda dolazi ponovni povratak u Sarajevo. Doživio je novu povredu, a ljekari su mu rekli da je to i kraj njegove karijere, sa 28. godina. Sjajnim igrama te jeseni vratio se sa Sarajevom u borbu za titulu prvaka. Ponudu koju ima iz Meksika odbija, jer je smatrao da bi to mogla biti ta sezona u kojoj će sa Sarajevom osvojiti titulu prvaka. Odbio je ponudu nadajući se da može do trofeja, ali je proljeće bilo razočaravajuće, a na kraju se Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Pred sami kraj sedmice, u Dubrovniku bi trebalo da bude potpisan međudržavni sporazum Bosne i Hercegovine s Republikom Hrvatskom o izgradnji gasovoda Južna interkonekcija. Priču koja traje godinama i kojoj se i danas, istina uvijeno, suprotstavlja lider HDZ-a BiH Dragan Čović, ubrzala je nova američka administracija spremnošću da investira u ovaj kapitalni projekat. Parlament Federacije je usvojio izmjene Zakona, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jednoglasno dalo zeleno svjetlo, a Vijeće ministara formiralo grupu za pregovore koji se privode kraju. Uz ministra vanjskih poslova naše zemlje Elmedina Konakovića, u grupi su još državni ministar finansija Srđan Amidžić i četiri federalna ministra, a ministar Staša Košarac je delegirao Ljiljanu Lovrić uime ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. Kad se hoće, sve se može. S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović direktor Sarajevo-gasa iz Istočnog Sarajeva Nedeljko Elek. Kada počinju radovi na gasovodu? Ima li ubrzanje veze sa izborima? Otvara li Južna interkonekcija i priliku da američki plin stigne i u Republiku Srpsku? Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail U najnovijoj epizodi podcasta O prostoru, arhitekta Amir Vuk Zec ugostio je akademskog slikara Muhameda Bajramovića, umjetnika čije su stvaralaštvo prepoznali brojni ugledni likovni kritičari. Muhamedovo stvaranje je samozatajno jer, kako Amir Vuk Zec reče u podcastu, istinski vrijedne stvari nisu u životu dostupne „na izvolite“. Stvarajući izvan glavnih tokova umjetničke promocije, iz svoje Zenice, Bajramović gradi opus koji po snazi izraza i dubini poruke pripada samom vrhu bosanskohercegovačke likovne scene. Odrastao u skromnim okolnostima, na meraji porodičnog imanja u Tetovu nadomak Zenice, u blizini rijeke Bosne, Bajramović je već u najranijim godinama primio ključne lekcije prostora kojem pripada. Taj prostor ga je oblikovao i odredio. Životni put Bajramovića u mnogo čemu simbolizira i put Bosne, a posebno njegove Zenice. Odrastao u vremenu oskudice, ali i u bogatstvu porodičnih i kulturnih vrijednosti, formiran je među tihim, dostojanstvenim ljudima koji su gradili socijalizam, a istovremeno čuvali vlastitu tradiciju. Upravo ta sredina bila je njegova prva i najvažnija škola. S ruksakom na leđima odlazi u Sarajevo, gdje upisuje Srednju školu primijenjenih umjetnosti, instituciju koja je u to vrijeme imala gotovo akademski status. Tamo uči od istaknutih profesora poput Mice Todorović, Voje Dimitrijevića, Arfana Hozića, Rizaha Štetića i Zdenka Grgića, koji će ostaviti snažan trag u njegovom umjetničkom formiranju. Nakon školovanja vraća se u rodni kraj, gdje započinje rad kao nastavnik, a potom nastavlja obrazovanje na Pedagoškom fakultetu. Profesionalni put ga vodi i u građevinsku firmu „Izgradnja“ Zenica, u čijim prostorijama 1983. godine organizuje svoju prvu samostalnu izložbu, trenutak koji označava početak njegovog javnog umjetničkog djelovanja. Ubrzo slijede nagrade i učešća na grupnim izložbama. Kao pripadnik prve generacije diplomaca Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, Bajramović dobija dodatni podstrek za dalji rad i angažman. Postaje jedan od osnivača Likovne galerije u Zenici, pokretač inicijative za izgradnju Muzeja grada Zenice, čiji će kasnije biti i direktor, te jedan od začetnika obnove s Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Glumac i muzičar Marko Grabež posljednjih mjeseci nalazi se u fokusu regionalne publike nakon filma Svadba, koji je ostvario izuzetnu gledanost i ponovo otvorio interes za domaću kinematografiju. Paralelno s tim, Grabež djeluje i kroz bend KOIKOI, potvrđujući kontinuitet rada u muzici, ali i specifičan autorski pravac. U podcastu Opet Laka, govori o tom paralelnom putu, ali i o načinu na koji je takav pristup oblikovan mnogo ranije - kroz odrastanje i različite interese koji nisu nužno vodili u istom smjeru. - Muzika i gluma zajedno me najviše ispunjavaju, ali to nikad nije bilo kao da sam morao da biram jedno ili drugo. Nekako su se stvari dešavale paralelno i uvek sam imao potrebu da radim više stvari odjednom, kaže Grabež, podsjećajući da je kroz djetinjstvo i mladost bio vezan i za sport, posebno košarku, kao još jedan važan segment formiranja. Upravo iz tog iskustva, kako objašnjava, razvija se i odnos prema radu koji ne podrazumijeva strogo definisane ciljeve, nego prostor za pokušaj. - Velika ideja o sebi je da možeš da pogodiš i kada promašiš. To mi je nekako ostalo iz tog perioda, iz sporta i odrastanja, gde nije poenta da uvek budeš tačan, nego da uopšte imaš hrabrost da pokušaš, navodi, dovodeći u vezu lično iskustvo s načinom na koji danas pristupa glumi i muzici. Šta se dešavalo na “generalnoj probi” Svadbe, kako je sa KOIKOI dostigao razinu velikih evropskih pozornica te šta gledatelje očekuje u nastavku domaćeg blokbastera, saznajte u novoj epizodi podcasta Opet Laka. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Ana Kotur-Erkić, pravnica, aktivistica za ljudska prava i novinarka, gošća Oslobođene, govorila je o svom odrastanju s dijagnozom cerebralne paralize i iskustvima koja su je oblikovala. Rođena je prije vremena, u sedmom mjesecu trudnoće, što je ostavilo trajne posljedice na njeno zdravlje. Prisjetila se kako su medicinski uslovi krajem osamdesetih bili znatno lošiji nego danas, što je dodatno uticalo na njen razvoj. Njena majka je po rođenju dobila poruku da je mala, ali žilava, što je postalo obilježje Aninog života. Godinama kasnije, ista riječ "žilava" pratila je i iskustvo gubitka njene prerano rođene kćerke. Odrastanje s invaliditetom opisuje kao stalno prilagođavanje i prihvatanje vlastitih granica. Svijest o drugačijem hodu stekla je tek u osmom razredu, kada je prvi put vidjela sebe sa strane. Suočavanje sa vlastitim izgledom izazvalo je kod nje težak period depresije. Govoreći o porodičnim okolnostima, ističe da su se njeni roditelji razveli kada je imala dvije i po godine. - Moji su se razveli zbog ogromne količine nasilja koja je među njima vladala, kaže otvoreno. Govoreći o ljubavi i partnerstvu, ističe da je put do stabilnog odnosa bio daleko od idealizirane slike "živjeli su sretno do kraja života". - Mi smo do tog stadija došli tek nakon što smo prošli jednu Golgotu, kaže, opisujući iskustvo koje naziva tipičnom balkanskom pričom, u kojoj je njen invaliditet često bio problematiziran, dok se partnerov nikada nije dovodio u pitanje. Ulaskom u brak, suočili su se s novim izazovima. Posebno emotivno govori o gubitku njihove kćerke i iskustvu koje je zauvijek obilježilo njihov odnos. Prisjeća se trenutka kada je naslutila da nešto nije u redu. - Ona je taj dan imala krize, on mi se nije javljao sat vremena i već sam bila u panici. Intuitivno sam znala da se nešto desilo, kaže. Ubrzo su se njene sumnje potvrdile. - Čujem korake i u tom trenutku ulazi moj muž s mojom jako dobrom prijateljicom. On ju je nazvao jer je rekao da ne može sam. Upravo u tom činu vidi suštinu njihove povezanosti. - Kad takve stvari podijeliš s nekim, kad neko izabere da nosi teret sat vremena duže n Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail U vremenu kada se uspjeh mjeri brojevima, rastom i širenjem, rijetko se govori o onoj ličnoj cijeni koju takav put nosi. U novoj epizodi podcasta Životna škola, poduzetnik i investitor Ejub Kučuk otvoreno govori o trenutku koji mu je, kako kaže, potpuno promijenio život i redefinisao njegov odnos prema poslu, uspjehu i porodici. Kučuk iza sebe ima više od tri decenije iskustva, međunarodne projekte i poslovne uspjehe koji su ga doveli do samog vrha globalne industrije komunikacija. Međutim, upravo u trenutku kada je bio najbliže tom vrhu, desio se lični lom koji je sve promijenio. - Bio sam u San Franciscu, na jednoj od najvažnijih konferencija, okružen ljudima koji vode svijet tehnologije i biznisa. Sve je bilo savršeno, ali nisam mogao nazvati sina, nisam mogao biti s njim za rođendan. Nisam mogao da ga zagrlim, prisjeća se Kučuk. Taj osjećaj nemoći, u kojem profesionalni uspjeh dolazi u direktan sukob sa ličnim životom, bio je, kako kaže, prijelomni trenutak. - Tog dana sam odlučio da ću pogasiti firme koje imam u inostranstvu i da ću se vratiti. Želio sam biti sa svojom porodicom, govori Kučuk. Ova odluka nije bila jednostavna, niti bez posljedica. Riječ je o biznisima u koje su uloženi milioni i godine rada, ali Kučuk naglašava da je to bio trenutak kada je morao redefinisati šta za njega znači uspjeh. Kroz razgovor otkriva da je dugo živio u uvjerenju da se vrijednost poduzetnika mjeri veličinom firme, brojem zaposlenih i globalnim prisustvom. Danas na to gleda drugačije. Kaže da uspjeh nije koliko imaš firmi ni koliko ljudi radi za tebe. Uspjeh je da imaš život koji ima smisla i ljude oko sebe koji nisu iscrpljeni i koji žele ostati. Njegova lična priča otvara i širu sliku savremenog poslovnog svijeta u kojem se granice između posla i privatnog života sve više brišu. Kako kaže, mnogi ljudi danas rade više nego ikada, ali pritom gube ono najvažnije: vrijeme, zdravlje i odnose. Upozorava da smo smo napravili sistem u kojem ljudi pucaju, u kojem se od njih traži stalno više, a niko ne pita koliko to košta. Upravo iz tog iskustva nastala je i ideja o Balans konferenciji, projektu koji pokušava otvoriti pro Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Alen Škoro, ljubimac navijača tima sa Koševa, svojevremeno je bio proglašen za legitimnog nasljednika Safeta Sušića, najboljeg fudbalera Bosne i Hercegovine u njenoj historiji. Nedavno je u produkciji MY TV emitovan film "Neispričana priča" u kojoj je Škoro govorio o svemu što mu se dešavalo na početku karijere. U prvom dijelu podcasta (IN)Direkt otkrio nam je zašto je zapravo šutio sve godine, ali i otkrio neke detalje o kojim nije govorio u decenijama iza nas. - Kada se to sve završilo, nisam htio da se te teme otvaraju, da se ponovo diže prašina. Htio sam da se to zatvori i da ja krenem dalje. U tom periodu mi se život promijenio preko noći. Bio sam junior, počeo da igram dobro i sve se nekako okrenulo u moju korist. Možda nisam bio ni spreman za takve stvari. Uvijek sam maštao o tom prvom timu i igranju, tako je sve i krenulo, kazao je Škoro. Fudbalom se počeo baviti u Unisu iz Vogošće, gdje je živio do početka rata. Desetak dječaka iz ulice je krenulo da trenira, a među njima i Alen, koji je brzo dobio nadimak Sule, po legendarnom Safetu Sušiću. Početak rata u potpunosti je promijenio njegov život. Preselili su u Velešiće, a otac je nažalost odmah tokom 1992. godine izgubio život u odbrani Sarajeva, a on je osjetio potrebu da bude oslonac porodice, da na neki način pomogni majci i sestri. - Morao sam brzo da odrastem i da se brinem o sestri i majci. Najviše mi je otac falio u tom periodu gdje je trebao da me zaštiti, nisam imao oslonac tokom svih tih dešavanja oko moje karijere, kaže on. U Sarajevo je stigao na selekciju i bio primljen, iako je dobio "savjete" da ne ide jer tamo mogu igrati samo "babini sinovi". - Odlučio sam da idem. Bila je 1993. godina, došao sam na Koševo, ali su nam rekli da dođemo u Fis za desetak dana, da vide možemo li ostati. Bila je neka gumena lopta, nisi je mogao smiriti, ali to je bila suština probe, da vide možemo li je smiriti, da vide tehniku. Prošli smo, uspjeli i od 1993. godine sam postao član Sarajeva, ispričao je Škoro. Debitovao je na utakmici protiv Gradine iz Srebrenika i to je detalj koji nikada neće zaboraviti. Toliku je tremu imao da je jedva uspio da stavi kos Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Dugo već neki izbori nisu praćeni s toliko pozornosti, kao mađarski, a slavlje koje je uslijedilo odjeknulo je diljem svijeta. Viktoru Orbanu nije pomogao ni američki potpredsjednik J.D. Vance: njegov poraz, s više od milion glasova razlike u korist lidera Tise, potvrda je da Mađari više ne žele autokratu naklonjenog Rusiji. Iako je i Peter Magjar konzervativac, u Bruxellesu, ali i na Balkanu, dočekan je s olakšanjem zbog jasnih proevropskih stavova i čvrstih obećanja da se neće miješati u unutarnje stvari drugih zemalja, za razliku od Orbana, koji je Hrvatskoj crtao karte Velike Mađarske, zarad prijateljstva sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem i liderom domaćeg SNSD-a Miloradom Dodikom podržavao srpski svet, a islamofobijom i rasizmom se obračunavao s muslimanima i migrantima. S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom, Dragan Šormaz, dugogodišnji narodni poslanik u Srbiji i predsjednik Evroatlantskog saveta Srbije. Rođen je u Drvaru, živio je u Lebanu, Negotinu, Velikoj Palanci, Požarevcu, da bi se skrasio u Smederevu. Političku karijeru je počeo u Demokratskoj stranci, bio je i član Srpske napredne stranke, potom pokreta Uvek za Srbiju, no njegova potreba da zadrži slobodu mišljenja i javnih istupa isključila ga je i iz pokreta i onomad iz redova demokrata. SNS je sam napustio. Kada i kako poboljšati odnose Srbije i BiH, kaže tek poslije izbora u BiH 2026. i pada Vučića u Srbiji. - Mora se razgovarati. Po meni, u BiH je potrebno ponovo početi razgovor. I mislim da ljudi treba da glasaju za one koji ne govore o prošlosti, nego za one koji govore o budućnosti. Zločin je bio veliki. Genocid je bio u Srebrenici. Zločin u Sarajevu. I ko zna koliko zločina još. Bilo je zločina i nad Srbima. Ne pričajmo više o zločinima. Obeležavajmo te tužne i teške dane. Ali politiku dajte za budućnost, za potomke. I svaki političar koji priča o prošlosti i naglašava to, taj prepada narod, zaključuje Šormaz i dodaje da je jedino rješenje EU i NATO. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail U novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, fokus je stavljen na jednu od najčešće pogrešno shvaćenih tema savremenog života: proteine i kreatin, posebno kada su u pitanju žene i djeca. Gošća epizode, nutricionistkinja Amela Ivković O’Reilly, upozorava da problem nije nedostatak informacija, nego njihova konfuzija. U razgovoru se razbijaju brojni mitovi koji su duboko ukorijenjeni, posebno među ženama. Jedan od ključnih problema je strah od proteina, koji se i dalje često vezuju isključivo za sportiste i bodybuildere. - Protein je esencijalni makronutrijent. Mi bez njega ne možemo funkcionisati. On je gradivna materija svega u našem tijelu, naglašava Ivković O’Reilly. Posebno zabrinjava činjenica da veliki broj žena ne unosi ni približno dovoljne količine proteina, što se direktno odražava na energiju, hormone, imunitet i opšti osjećaj u tijelu. - Žene kažu da su umorne, razdražljive, da nemaju fokus. Naravno, jer nemaju dovoljno proteina, ističe ona. Poseban segment emisije posvećen je djeci. Naglašava se da nedovoljan unos proteina počinje već u trudnoći i može imati posljedice na razvoj djeteta. - Nedovoljno proteina znači da rađamo metabolički slabiju djecu, upozorava Ivković O’Reilly. Drugi dio razgovora otvara temu kreatina, suplementa koji je često pogrešno shvaćen. - Kreatin je energija. Šta to znači? Znači, on je nama bitan, posebno nečemu što se u našem tijelu zove ATP ili adenozin trifosfat. Znači, on aktivira to u našem tijelu, na ćelijskom nivou, jer imamo nešto što zove mitohondrije. I one su ćelijski elementi naše svake ćelije, bez obzira da li je mozak, srce, mišić, jetra, pluća, pankreas... Svaki taj organ sastoji se od ćelija i svaka ta ćelija ima u svojoj strukturi mitohondrije. Da bi oni funkcionisali, da bi nam davali energiju za taj organ, za taj sistem, mi moramo unijeti kreatin. Kreatina u hrani ima jako malo. I naše potrebe za kreatinom su velike, a ide po principu ko prije djevojci njegova djevojka. Sad imamo mišićnu masu koja samo od sebe zahtijeva korištenje kreatina, objašnjava Ivković O’Reilly. Uprkos brojnim istraživanjima, i dalje postoji strah da je riječ Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail U novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom gost je Zulfikar Filandra, redatelj, kustos i umjetnik, školovan u Sarajevu, Dublinu, Beogradu i Karlsruheu, nekadašnji predavač na Univerzitetu za umjetnost i dizajn u Karlsruheu, danas saradnik Sarajevo Film Festivala i osnivač produkcijske kuće „Kolumbija“. Zulfikar je čovjek različitih profesionalnih interesa i sve što je radio, od aktivizma, do filmova, direktno je izlazilo iz potrebe za društvenim aktivizmom i mijenjanja stvarnosti koja nas okružuje. Razgovarali su o teškim temama identiteta, o tome zašto je Zulfikaru bitno što je rođen nekoliko mjeseci prije pada Berlinskog zida, o kraju jednog svijeta osamdesetih i kompleksnosti devedesetih, o današnjoj Evropi i Americi, o Beogradu i našim neizgovorenim suočavanjima s prošlošću. Govorili su o njegovom odnosu prema Sarajevu, o tome kako je pukim slučajem kao petogodišnjak izbjegao Markale i o tome kakav je Sarajevo grad danas. Pričali su o njegovim korijenima u Hercegovini, o ratnoj smrti njegovog amidže u živom štitu u Mostaru i o tome koliko samo jedan ugašen život oblikuje porodice i društvo. Poseban dio podcasta zauzima i razgovor o dijaspori uz Zulfikarovu konstataciju da ljudi u našoj zemlji nisu fer prema dijaspori i da je dijaspora „posebna tuga“. Razgovor se dotakao i njegovog unutrašnjeg rascjepa između života u Njemačkoj i potrebe da ostane u Bosni, uprkos svemu. Filandra govori i o društvima u kojima je rat vidljiv i onima u kojima je nevidljiv, o paradoksu da iskustvo rata proizvodi otpor prema njemu, ali i o činjenici da ni Bosna nije imuna na rasizam. Njegove dijagnoze savremenog društva su oštre: „avangardni smo u besramlju“ i živimo u normalizaciji neprihvatljivog. - Volim da se šalim sa strancima da mi izvozimo probleme, da je bosansko iskustvo u tom smislu avangardno, barem u jednoj stvari smo avangardni, a to je besramlje. Ako su naši lideri besramni, sada i u SAD-u ima jedan takav čovjek. Sve je nebitno i prolazi. U koroni smo izgubili 10.000. Političari su branili neispravne respiratore. Ne samo što imamo političare kriminalce, mi imamo političare ubice sopstvenog naroda, što je ok, Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Odnos unutar benda Silente nikada nije bio samo pitanje muzike, nego i način na koji funkcionišu kao autorsko i porodično jezgro. U novoj epizodi podcasta Opet Laka, braća Tibor i Sanin Karamehmedović, osnivači ovog hrvatskog muzičkog sastava, govore i o dinamici koja podrazumijeva stalnu tenziju, ali i specifičnu vrstu razumijevanja koja ne mora uvijek biti izgovorena. Kako objašnjavaju, sukobi između njih rijetko se odvijaju direktno, nego kroz proces koji uključuje prećutkivanje i naknadno razrješenje. - Mi se svađamo na jednoj telepatskoj razini, kažu, dodajući da takav odnos najbolje opisuje i njihova pjesma „Terca na tišinu“. Za njih, međutim, muzika nikada nije bila usputna stvar, nego prostor u kojem se lične i autorske tenzije prepliću. - Pjesme su nama više od zabave… to ide duboko, navode, uz opasku da bi se, kako sami kažu, „svađali u istoj mjeri“ i da se muzikom ne bave profesionalno. U razgovoru sa Elvirom Lakovićem Lakom, dotiču se i vlastite pozicije danas, bez potrebe da je dodatno naglašavaju. - Nismo sigurni šta ta slava uopšte znači, niti kako se nosimo s tim, na kraju, nismo toliko slavni, ali smo taman slavni. Taman da prodamo nekoliko karata, nekoliko majica i sl., kažu Tibor i Sanin. Koliko često preispituju vlastite odluke i vraćaju se na početne ideje, zašto umjetnički proces nerijetko prati nesigurnost i šta je suština potrebe da stvaralački proces prođu do kraja bez traženja lakših rješenja, slušajte i gledajte u novoj epizodi podcasta Opet Laka. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo o alimentaciji, temi o kojoj se nedovoljno govori, a tiče se hiljada žena i djece. Gošća Jasmina Skender donosi ličnu priču o životu majke koja je, umjesto sigurnosti koju zakon garantuje, ostala prepuštena borbi za osnovna prava svog djeteta. Jasmina u razgovoru opisuje kako je njen bivši partner u početku djelovao kao idealan momak, dijelili isto društvo i činili se kao savršen par koji očekuje dijete. Međutim, situacija se naglo promijenila. Jedne večeri, dok se vraćala kući, na televiziji je vidjela prilog u kojem njenog partnera povezuju sa drugom ženom, što joj je on naposljetku i priznao. Zaljubio se u drugu u trenutku kada je ona bila trudna s njegovim djetetom. Davao je, kako kaže, zlonamjerne izjave u javnosti, pokušavajući umanjiti njihovu vezu tvrdeći, između ostalog, da su bili zajedno samo jednu noć i da mu je ona kasnije došla trudna. Taj period za nju je bio izuzetno težak. Prisjećajući se vremena nakon rođenja djeteta, kaže da tada praktično nije mogla raditi. Kada je riječ o alimentaciji, Jasmina kaže da je od početka bila spremna na dogovor, ali da on nije ispunio ni minimalne obaveze. - Dala sam njemu da sam odredi koliko i kako će učestvovati, i vremenski i finansijski. Rekao je da može plaćati 200 maraka, ali ni to nije ispunio, govori Jasmina. Dodaje da je zapravo željela potpuno drugačiji model roditeljstva. - Za mene je idealno da oba roditelja ravnopravno učestvuju odgoju djeteta; pola vremena, pola odgovornosti, bez potrebe za alimentacijom. Ali o tome nije bilo ni govora, kaže Jasmina. Iako je imala zakonsko pravo da potražuje alimentaciju, kaže da nije imala snage da ulazi u sudske procese. - Bila sam iscrpljena i fizički i psihički. Imala sam malu bebu, a sudski procesi su zahtijevali vrijeme, novac i organizaciju koju tada nisam mogla iznijeti. Posebno emotivno pamti trenutak kada je službenica Centra za socijalni rad procijenila uslove u kojima dijete živi. - Sjećam se kako je rekla "polunamješten stan", neuslovan za bebu. To me progonilo godinama. Moj najveći cilj tada bio je da mom sinu stvorim dom kakav zaslužuje i u tome sam uspjela, Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Edis Mulalić jedan je od onih koji su uspjeli da svojim talentom, radom, predanošću i igrama za vrijeme aktivne karijere steknu status legende. Početak rata je dočekao nastupajući za kadetsku reprezentaciju Jugoslavije, a potom je krenuo njegov put koji je bio neizvjestan. Sa njim su nastupali dvojica momaka iz Jablanice, Hasan Salihamidžić i Vedran Pelić. Nakon odluke da se probaju vratiti u BiH ratne barikade su zaustavile upravo u Jablanici, a njegov život se nastavlja u porodici Pelić kod kojih je Mulalić boravio pola godine, jer nije mogao da se vrati u blokirano Sarajevo. - Stigli smo u Jablanicu i mi dalje nismo mogli. Sve je bilo blokirano prema Sarajevu. Koristim priliku da se zahvalim ljudima u Jablanici koji su me odlično prihvatili. Otac od braće Tatar, je bio jedan od ljudi kojim se posebno moram zahvaliti. Hasan je počeo da radi u kafiću, a ja sam spavao kod Pelića i svaka im čast za sve što su uradili za mene. Vedran je imao sobu i ja sam je dijelio sa njim, a njegov otac Mirza se brinuo o meni kao o svom djetetu. Dobili smo kao neki poziv da idemo u Hajduk, ali je to zapravo bio samo poziv da izađemo iz BiH i da produžimo u Njemačku. U Sarajevo nisam mogao, bio sam dijete niko nije htio da me povede. Uputili smo se prema Splitu, dočekao nas je čovjek, tada nam je rečeno da idemo za Njemačku. Nakon toga odlazi u Njemačku, gdje je prvo dobio priliku za probu u Uerdingenu, a potom je stigao i do ugovora sa Eintrachtom iz Frankfurta. Ono što je interesantno u tom periodu su ga vodili Dragoslav Stepanović, Klaus Toppmöller i Jupp Heynckes. U Frankfurtu je svlačionicu dijelio sa odličnim fudbalerima, a mnogi od njih su ostavili dubok trag u njemačkom i evropskom fudbalu. Dolazak u Sarajevo 1998. mijenja njegovu fudbalsku karijeru. Nakon razgovora sa Mišom Smajlovićem vraća se na Grbavicu, a debi ima u evropskoj utakmici protiv Kilmarnocka. U najboljim godinama je stigao u klub u situaciji kada u Bosni i Hercegovini nije bila najbolja situacija, sa obzirom na sva dešavanja u godinama koje su prethodile povratku. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us Fan Mail Sedmica iza nas nije oskudijevala događajima. Na estradnoj ravni, sve su oči bile uprte u Banju Luku, gdje se ukazao Donald Trump Junior, kao gost Dodika Juniora. I dok su se mediji bavili iznosima neophodnim da se najstariji sin američkog predsjednika ugosti na privatnom događanju, analitičari objašnjavali kako nije daleko inauguracija Igora na predsjedničku poziciju SNSD-a, lider SDA nam je tumačio kako je to ona opasnost na koju je onomad upozoravao, sve pitajući što nama nije došao. Od sinova nasljednika stranačkog prijestolja, on je ipak najpoznatiji, pa se niko od zvaničnika i nije upuštao u dublju polemiku, baveći se zapravo daleko ozbiljnijim stvarima: Izmjene Zakona o južnoj interkonekciji podržane su u federalnom Parlamentu, ali i na stranačkim susretima koje je izaslanik Sjedinjenih Država imao u Sarajevu. Čeka se Dom naroda, te potpis Sporazuma sa Hrvatskom koji bi trebao uslijediti krajem ovog mjeseca. S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Mirsad Zaimović, šef Kluba SDA u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije. Hoće li Izmjenem Zakona o južnoj interkonekciji dobiti i zeleno svjetlo u Domu naroda Parlamenta Federacije? Dragan Čović je bio najveći protivnik ovog projekta: šta se promijenilo? Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...