Oslobođenje Podcast

Send us a text U novoj epizodi podcasta O prostoru sa Vukom i Zecom, razgovaramo sa arhitektom i profesorom Mladenom Jadrićem, koji je rođen u Sarajevu i u kojem je završio Arhitektonski fakultet, a već godinama predaje u Beču. Jadrić je autor čiji rad neprestano gradi mostove - doslovno i metaforički. - Sarajevo je jedan takav bosanski lonac kultura prije svega, tromeđa nekakvog mediteranskog utjecaja, Venecije, Turske, Austrijske monarhije, do... ne znam, svih stilova. Jedan takav intenzitet mislim da je rijedak, na ovako malom mjestu. Dobiješ taj skill socijalni, da si onda za svaku svjetsku čaršiju spreman i to je supernova. Ovdje ima sve od vrhunske arhitekture, islamske, do zapadnih, Vancaša i kojekakvih drugih stvari, do modernista koji su donijeli najbolje linije iz Praga, iz Beča, ništa nije bilo strano i još uvijek je u toj nekoj školi, imam osjećaj, taj neki oblak tog znanja tu. Uvijek kažem Bosna ima neku eklektičnu kulturu koja je... pomiješano jako puno utjecaja, kaže Jadrić. Njeguje praksu temeljenu na dijalogu: između kultura, disciplina i generacija, a upravo su njegovi projekti u Kini, Japanu i Koreji najbolji dokaz takvog pristupa. U Hangzhouu, u saradnji sa Univerzitetom Tongji, radio je na masterplanu Olimpijskog sela te izgradio dva mosta za Azijske igre 2022. - Night Market Bridge i Amphitheater Bridge. Ovi mostovi nadilaze infrastrukturu: zamišljeni su kao produžeci javnog prostora, mali gradski trgovi koji potiču susret, kretanje i razmjenu, inspirirani kineskim vrtovima i venecijanskom urbanom tradicijom. U Seulu je, zajedno s arhitektom Yoon Geun Juom, realizirao Muzej fotografske umjetnosti, dio preuređenja četvrti Chang-dong. Dinamična crvena fasada zgrade simbolizira zajednički jezik arhitekture i fotografije - oboje “slikaju svjetlom”. Unutrašnjost, oblikovana pokretom i svjetlom, potiče komunikaciju i zajedništvo. Za Jadrića, arhitektura je alat društvene promjene. Ona nadilazi estetiku i funkciju i postaje prostor dijaloga, jednakosti i zajedničkog djelovanja - u duhu Bauhausove ideje kolektivnog dizajna. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Prvu ulogu odigrala je kao djevojčica od sedam godina u „Čekajući Godoa“, uz legendarna imena domačkog glumišta. Bio je to početak karijere koja će kasnije obuhvatiti više od trideset filmskih i televizijskih projekata, studij glume u Beogradu i niz ličnih avantura, zbog čega važi za jednu od omiljenijih glumica u regionu i vjerovatno najveću avanturistkinju među umjetnicima. Riječ je o srbijanskoj glumici Hristini Popović, koja je za Oslobođenje govorila u podcastu Opet Laka. Hristina se u razgovoru vraća i mnogo dalje od profesionalne biografije - na djetinjstvo provedeno u različitim dijelovima svijeta. - Moja majka je sedam godina starija od oca, što je za to vrijeme bilo neuobičajeno. Kod nas je “drugačijost” uvek bila deo porodice, kaže Hristina. U njenoj priči granice ne postoje: penjanje na najviše tačke kontinenata, ronjenje s ajkulama, ekspedicije na mjesta na koja se stiže samo ako hodaš danima. Govori i o Antarktiku, mjestu bez vlade, vojske i vremenske zone koje je, između ostalih, posjetila. - Na takvim mjestima ti se potpuno promijeni “mindset”. Sve su to izmišljotine koje smo stvorili da bismo se orijentisali. Majka me stalno pita zašto idem u te vuko*ebine, kako ih ona naziva. Pa, upravo zato jer su ta mesta čista, tiha i udaljena od svega što nije priroda, rekla je. Jedan od najšarmantnijih dijelova razgovora odnosi se na njenu kćerku Luču, o kojoj govori s ponosom i beskrajnom nježnosti. - Moje dete je svoja ličnost, duhovita, jasna, pametna. Strašno me iznenadi svojim pogledom na svet, započinje Hristina. Luča je, kako priča, naplatila korištenje svog videa u predstavi - i to po svakom izvođenju. - Pitala sam je da li smem da je roštiljam jer roštiljam kevu, roštiljam ćaleta, roštiljam sebe, babe, dede. Njoj je to bilo potpuno uredu, još mi je predložila puno veće prozivke. I pitam ja nju da li smem uz to da koristim video kada je ona mislila da je kengur magare, kaže ona: “Uf, može. 15 - 20 eura.”. Ja sam mislila da je to jednokratno, a ona je tražila da bude po izvođenju. I ja sam odlučila da njen preduzetnički duh podržim, ali imamo dogovor da ne priča drugima jer će ond Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo o promjeni spola. Naša gošća je Nikolina Kovačević, transrodna žena koja je hrabro progovorila o najtežim momentima svog odrastanja, borbi s identitetom i procesu prihvatanja sebe. Nikolina je ispričala kroz šta je prolazila kao dijete, kako je izgledala njena unutrašnja borba, te kako je uspjela pronaći snagu da danas živi svoj život slobodno i iskreno. - U djetinjstvu, sve do neke devetnaeste godine, živjela sam kao dječak. Sve mi je teško padalo, jer nisam mogla biti ono što zaista jesam. Moja duša nije bila slobodna. Sa majkom sam otvoreno razgovarala tek kada sam napunila 18 godina, nakon mog pokušaja suicida. Jedva sam preživjela i tada mi je mama rekla: "Sada mi reci šta te muči". Imala sam periode kada samo gledam u jednu tačku po tri dana, u dubokoj depresiji, a nisam imala snage da joj kažem istinu jer sam bila naučena da je biti drugačiji loše. Da sam ja zlo ovog svijeta, kaže Nikolina. Prisjetila se i teških trenutaka iz prošlosti i odnosa sa majkom, s kojom je živjela tokom odrastanja. Objasnila je da je majka kroz snažnu emocionalnu reakciju uspjela da je “izvuče iz sebe”, pa joj je, prvi put, priznala da nije njen sin, već kćerka. Danas na sve gleda s velikom zahvalnošću. Nikolina je ispričala kako je izgledao početak njene tranzicije i životnih odluka koje je donosila uz podršku majke. Dogovor je bio da najprije završi srednju školu, a zatim započne tranziciju. U tom periodu Nikolina je već kod kuće počela da istražuje svoj identitet i izražava se onako kako se osjećala - šminkala se i polako otkrivala sebe. Otvorila je novi profil na Instagramu, zamolila prijateljicu s velikim brojem pratilaca da objavi njihovu zajedničku fotografiju i svjesno prelomila moment iz kojeg “nema nazad”. Nikolina je govorila i o tome kako je tokom godina izgradila stav pun razumijevanja prema ljudima koji je ranije nisu podržavali ili su je pogrešno shvatali. Ističe da mnogi nisu bili zlonamjerni, već jednostavno nisu razumjeli kroz šta prolazi. Naglašava da je za njen lični razvoj bilo presudno to što je imala podršku majke: „Kad vas majka voli i zaštiti, shvatite da vrijedite“. Up Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Uz puno smijeha, a i poneku suzu nastavljamo naše putovanje kroz Životnu školu. Ove sedmice učimo od mladog pravnika, preduzetnika i kontent kreatora koji, osim što ima širok osmijeh, ima još šire i veće srce u kojem ima mjesta za sve - ukoliko uzmemo u obzir koliko je pomogao široj zajednici. U novoj epizodi govorimo sa Mirzom Mustafagićem, koji kroz lični brend okuplja zajednicu na više načina i koji pojašnjava kako je gradio svoj biznis, dok se paralelno ostvarivao kao influenser. Svjestan je stereotipa koji prate tu riječ i reakcija koje ona izaziva, ali kaže da pokušava dati smisao utjecaju koji ima. Objašnjava da je mogao birati lakši put, snimati samo površne sadržaje i zarađivati, ali da se svjesno odlučio govoriti i o teškim temama, pokretati humanitarne akcije i istovremeno voditi firmu koja radi po zakonu. Priznaje da je njegov kafić Backyard zahtijevao najviše ulaganja, da je u tom periodu često ponavljao rečenicu „Šta je meni ovo trebalo u životu?“ i da je ulazio u industriju o kojoj ranije nije znao ništa. Objašnjava da je prije toga živio u zoni komfora, te da je Backyard bio izlazak iz tog sigurnog okvira. Posebno se osvrće na svakodnevni pritisak koji nosi uloga poslodavca u Bosni i Hercegovini. Poredi svoj u ulozi privatnika i život svoje majke, zaposlene u državnoj firmi koja u određeno vrijeme završava svoj radni dan i ne nosi posao kući. Opisuje sebe kao šefa koji nije strog dok je sve uredu, ali nastoji imati autoritet kada nešto ne funkcioniše. Naglašava da mu je povjerenje jedan od ključnih kriterija pri zapošljavanju. Najintimniji dio emisije dolazi kada govori o porodičnoj traumi iz rata. Mirza govori o danu kada su mu ubijeni daidža, djed i otac, o logorima kroz koje je njegova majka prolazila trudna. Objašnjava da ne želi da ga ta tragedija definiše, nego da želi da njegov potpis bude priča o čovjeku koji stvara, radi i pomaže drugima, dok porodična rana ostaje tihi pokretač da njegova porodica i ljudi oko njega žive dostojnije. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Branislav Krunić jedan je od onih koji su svojim kvalitetom i sjajnim igrama ostavio dubok trag u bh. fudbalu. Rođeni Trebinjac je nastupao za Leotar, u kojem je ponikao, i Borac sa kojim je osvajao titulu prvaka, a svakako će ostati zapamćena ona koju je u sezoni 2002/2003 osvojio sa svojim matičnim klubom. Bila je to prva sezona zajedničke lige na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. U prostoru hotela Jelena u Banjoj Luci u kojoj smo razgovarali sa našim gostom, koji nam je prenio svoja iskustva igranja tokom svoje bogate karijere. - Ja sam cijeli život u fudbalu. Moj jedini san je bio da budem fudbaler. Odrastao sam na stadionu Police i za mene je bila čast kada bi nas pozvali da igramo predigre. Kada bi nas pozvali da dodajemo lopte to bi za nas bilo kao da smo igrali utakmicu. Moj debi je bio protiv Glasinca, u kupu sa 17 godina. Prvu utakmicu smo dobili 2:1, ali nismo uspjeli sačuvati prednost. Sjećam se da je bio veliki snijeg, nismo mi iz Trebinja navikli na takve uslove. Mi smo tada svi trenirali na glavnom terenu, koji je bio jako kvalitetan. Para nije bilo, igralo se za neke pakete i takve stvari. Kasnije su došli i novci, ali ja sam uvijek to gledao na način da će novac doći i bio sam sretan što igram i bavim se fudbalom prije svega, prisjetio se Branislav. Pored toga što je nastupao za Leotar i Borac, Krunić je svoju karijeru gradio u Sloveniji, i Ukrajini, a kako kaže najviše je uživao igrajući u Rusiji. Upisao je šest nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, na šta je kako sam kaže jako ponosan. - Bio sam prvi igrač iz zajedničke lige koji je iz Republike Srspke dobio poziv u reprezentaciju BiH. Znam kada sam ušao u igru protiv Njemačke, trčao sam gore-dole, čak sam bio u prilici da postignem pogodak, igrao sam neko desno krilo. Igrati pored Hibića, Salihamidžića, trenirati sa njima, bila je velika stvar za mene. I to mi je puno pomoglo u karijeri, ističe Branislav. Danas se bavi trenerskim poslom i obavlja funkciju selektora mlade reprezentacije Bosne i Hercegovin Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text U kampanji nije bilo ružnih riječi. Ovom rečenicom je Milorad Dodik - u izbornoj noći - počeo svoju tiradu uvreda, usmjerenu na Darka Babalja, SDS-ovog zastupnika u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Uz prijetnje Babalju, lider SNSD-a nije propustio izreći svoju ubjedljivo najčešće korištenu optužbu, koju izgovara kao najteži srpski grijeh: grešnik ide u Sarajevo i druži se s Muslimanima! Svoj otrovni jezik mržnje demonstrirao je u Istočnom Sarajevu, promovirajući Sinišu Karana, za koga jednako obećava da je isti on: cijeli se svijet zgrozio i osudio njegovu mržnju, no on ne staje, i prije nego je dopustio Karanu da išta kaže, ponovio je svoje dobro znane objede na račun Zapada, Evrope, visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, bivšeg američkog ambasadora... Nije Dodik jedini primitivac na ovdašnjoj političkoj sceni, ali je ubjedljivo najglasniji. S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović Tanja Topić, novinarka, politička analitičarka i aktivistica za ljudska prava. Jesu li rezultati izbora u Republici Srpskoj iznenađenje? Koliko su mediji krivi za jezik mržnje? Društvene mreže vrve političkim lažima, kome ljudi vjeruju? Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text "Otkriće lizozima pobudit će jednog dana veći interes od otkrića penicilina.". Ovo je rečenica slavnog nobelovca Alexandera Fleminga koji je 1922. godine otkrio ovaj enzim, a šest godina poslije i penicilin. U najnovijoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovaralo se o supstanci koja živi u našem organizmu od prvog dana, ali o kojoj većina, a i dobar dio stručne javnosti i dalje zna vrlo malo. Tema je lizozim, prirodni enzim koji djeluje kao svojevrsni urođeni antibiotik. Gost podcasta bio je dr. Aziz Šukalo, direktor Sektora za podršku tržištima i direktor za Regiju Bosne i Hercegovine za Bosnalijek, čovjek koji se lizozimom bavi i naučno i praktično već decenijama. Rezultat tog rada je knjiga „Lizozim - enzim budućnosti“, a upravo taj enzim bio je u središtu razgovora. - Lizozim je enzim budućnosti i tako smo dali naziv ovoj knjizi. Poznati škotski naučnik Alexander Fleming je izumio penicilin, međutim, ono što se ne zna, on je u novembru 1921. tražio tada lijek, nešto što će izliječiti infekcije, a tada su ljudi masovno umirali od infekcija. U tom svom radu on je kihnuo. Nakon desetak dana vidio je na jednom mjestu jedan krug na Petrijevoj posudici koji uopšte nema bakterija i onda je shvatio da taj sekret iz nosa ubija te bakterije. On je shvatio da taj enzim odnosno lizozim, rastvara te bakterije, pojasnio nam je dr. Šukalo. Prema njegovim riječima, danas je Bosnalijek svjetski lider u proizvodnji lijekova, upravo na bazi lizozima. Lizozim se, objašnjava, nalazi u pljuvački gdje klasična fiziologija ističe njegovu ulogu u varenju hrane, ali je njegova prava funkcija odbrana usne šupljine. Prisutan je u nosnom sekretu, u suzama, u majčinom mlijeku, u želudačnom sekretu i u crijevima, gdje učestvuje u formiranju mikrobioma. Kada je riječ o lijekovima i lizozimu, dr. Šukalo pojašnjava da se humani lizozim koji se koristi za izradu lijekova dobija iz bjelanceta jajeta te naglašava da činjenica da se lijek dobija iz jajeta ovom principu liječenja daje dodatnu vrijednost. Činjenica je da savremeni svijet muku muči s bakterijskom rezistencijom. Procjenjuje se da u EU godišnje oko 25.000 ljudi Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Gost podcasta U kontru sa Draganom Markovinom bio je Nihad Kreševljaković, direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS i jedan od najznačajnijih kulturnih radnika u Bosni i Hercegovini. Autor je više fotomonografija, uključujući Tunel spasa, Enciklopediju opsade Sarajeva i Žene opkoljenog Sarajeva, kao i suosnivač Udruženja građana Videoarhiv - Biblioteka Hamdija Kreševljaković, počasni ataše za kulturu Ambasade San Marina u BiH i dobitnik evropske nagrade KAIROS. Od 2023. godine predaje na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu predmet Teatar pod opsadom. Sa Markovinom razgovarao je o programu ovogodišnjeg MESS-a, o zajedničkoj aktivističkoj crti koja povezuje mnoge predstave festivala, te o ulozi umjetnosti u društvenom angažmanu i kulturi sjećanja. Kreševljaković se osvrnuo i na šire političke i društvene teme. Govorio je o odnosu svijeta i Bosne i Hercegovine prema genocidu u Gazi, o cinizmu Evropske unije i pitanju pripadnosti Bosne i Hercegovine zapadnom svijetu. Analizirali su i moguće posljedice povlačenja međunarodnih fondacija i diplomacije iz BiH, promišljajući o dosadašnjem bilansu ulaganja, posebno USAID-a, te o tome šta bi takve promjene značile za kulturni i društveni život zemlje. Posebno su se dotakli i ostavštine Al Jazeere Balkans te njenog doprinosa regionalnom medijskom prostoru. Razgovor je obuhvatio i odnos Sarajeva s drugim bh. gradovima, mogućnosti stvaranja drugačije komunikacije i dinamike u zemlji, kao i planove za budući razvoj i reformu samog festivala MESS. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Postoji muzika koja nas vrati u neko vrijeme i postoje glasovi koji to vrijeme ožive čim ih čujemo. Takav je glas Nermina Puškara - onaj koji prizove sve one godine kada smo se učili hrabrosti, kada smo ludo voljeli i odrastali, brže nego što smo to željeli. “Dani prolaze” i “Jednom kad sve ovo…” zato nikada nisu bile samo pjesme, one su postale naš mali zajednički dnevnik, a kroz susret dva stara prijatelja nakon 25 godina, u podcastu Opet Laka zajedno otvaramo te dragocjene stranice sjećanja. Rođen u Bihaću, odrastao u Cazinu, Nermin Puškar je prve ozbiljnije korake napravio u grupi Krug, a onda je uslijedilo poglavlje koje ga je trajno upisalo u pop-rock mapu regiona - godine sa sarajevskim bendom Knock out i album “Jednom kad sve ovo…” iz 2001. koji se danas smatra jednim od najvažnijih poslijeratnih pop-rock izdanja. No, Knock Out za Pušku nije bio samo bend koji će obilježiti publiku. Bio je to početak pripadanja i prvi pravi osjećaj da se nešto veliko dešava baš tu i tada i baš u tom periodu, dok je bend rastao, pojavila se prilika koja ga je mogla odvesti daleko od Sarajeva. Po povratku iz Amerike, a nakon odlaska iz Knock outa, Puškar se okreće samostalnom putu. 2007. snima i objavljuje svoj debi album “Novi svijet”, čime započinje novo poglavlje, ono u kojem se potpisuje kao kantautor, producent i neko ko gradi vlastiti zvuk, nakon čega odlučuje otići u Ljubljanu. - Misao vodilja mi je bila - blizu je Zagreb, pjevam na jeziku koji svi razumiju, možda će se nešto otvoriti. Ali kad se čovjek presadi, treba vremena da pusti pupoljak. Meni su trebale dvije-tri godine da pustim prvi. Uletio sam u dobru ekipu - Dejan Radičević, Žare Pak, a pjesma “Sigurni” je tada bila hit. Radio sam i Merlinu back vokale na Koševu i to su bili trenuci po kojima su me ljudi prepoznavali. I onda su počeli stizati angažmani, govori on. Puškar se u razgovoru prisjeća i stvari koje ne bi stale u klasično biografsko poglavlje, ali jesu presudne za njegov put. - Moj prvi bubnjar u Ljubljani bio je iz Laibacha. Posudio mi je pare za gorivo da odem na turneju. Toliko o tome da su Slovenci hladni - to je stereotip koji prezire Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text U novoj epizodi Oslobođene otvaramo temu koja se tiče svake porodice u BiH: ishrana djece osnovnoškolskog uzrasta. Naše gošće su Aldina Bukva Mahmutović, voditeljica programa ranog rasta i razvoja pri UNICEF-u i doktorica Aida Filipović Hadžiomeragić, voditeljica Odjela za higijenu i zdravstvenu ekologiju ZZJZ FBiH. Šta djeca u BiH danas jedu? Ko ih najviše oblikuje kada je riječ o prehrani: roditelji, škola ili influenseri? Da li se situacija popravila u odnosu na ranije godine ili se krećemo u pogrešnom smjeru? Razgovaramo o doručku koji se preskače, užinama koje nestaju u hodu, grickalicama i zaslađenim napicima koji prečesto zamjenjuju prave obroke. Razgovarali smo i o jednom od najvećih, ali često zanemarenih zdravstvenih izazova u BiH - dječjoj gojaznosti. Tema koju UNICEF godinama prati kroz svoj model zdravstvene podrške ponovo se pokazala ključnom: prema posljednjim istraživanjima, svako peto dijete u Bosni i Hercegovini ima problem s prekomjernom težinom. Stručnjaci upozoravaju da je riječ o trendu koji nosi ozbiljne zdravstvene rizike i koji zahtijeva hitnu reakciju kako porodica, tako i institucija. Dr. Aida Filipović Hadžiomeragić upozorava da nepravilna ishrana u djetinjstvu ostavlja dugoročne posljedice po zdravlje. Navike koje djeca usvajaju u najranijoj dobi direktno utiču na razvoj hroničnih nezaraznih bolesti u odraslom životnom dobu, uključujući kardiovaskularna oboljenja i poremećaje lokomotornog sistema. Doktorica ističe da je upravo pravilna prehrana jedan od ključnih faktora za optimalan rast, razvoj i prevenciju najčešćih uzroka smrtnosti u BiH. Komentarišući najnoviju studiju o ishrani djece u Bosni i Hercegovini, poručila je roditeljima da pristup pravilnoj ishrani djece treba biti proaktivan, a ne opterećen osjećajem krivice. Preporuka stručnjaka je da se male, ali promišljene korekcije u ishrani uvode postupno. Takav pristup omogućava djeci da usvoje zdrave prehrambene navike koje će im koristiti tokom cijelog života. Na kraju je zaključila da „blage korekcije mogu napraviti veliku razliku. Važno je da roditelji budu podrška i vodič svojoj djeci, bez osjećaja krivice, fokusira Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Saša Kajkut jedan je od fudbalera koji su svojim igrama obilježili jedan period premijerligaškog takmičenja. Kajkut spada u red najboljih napadača koji su igrali na terenima u BiH, a sa njim smo razgovarali u sjajnom ambijentu hotela Jelena u Banja Luci. Ponikao je u Borcu iz Banja Luke u kojem je dobio priliku kao omladinac da debituje za prvi tim, a s obzirom na to da mu je to bio matični klub, upravo je u njemu i završio karijeru. - Sjećam se svog debija. Gradski stadion Banja Luka. Igrali smo protiv NK Čelik, kada sam dobio priliku da debitujem za Borac. Upravo protiv tima iz Zenice, gdje ću kasnije u karijeri provesti sjajne trenutke. Debi moj za Borac, pogodak za 1:0 i pobjedu, mojoj sreći nije bilo kraja, prisjetio se Saša. Debi za prvi tim je nosio sa sobom veliko breme. - Emocije su to koje ne možeš da opišeš riječima. Sa jedne strane velika čast i odgovornost, a sa druge strah da "ne uprskaš" nešto. Tada se mladim igračima nije mnogo tolerisalo. Mi smo morali kada dobijemo šansu da je iskoristimo, jer te niko ne čeka, kaže Saša. Nastupao je za pet klubova u BiH. Sa Borcem i Zrinjskim je osvojio titulu prvaka, dok je sa Borcem i Željezničarom osvojio trofej pobjednika Kupa BiH. Svojim igrama u Čeliku je stekao status miljenika navijača, a poznato je da ga je jedan navijač Zeničana istetovirao, što je jako rijedak slučaj u svijetu fudbala u Bosni i Hercegovini. - Dolazak u Čelik je otvorio neke nove perspektive. Dolazim u bh. ligu i tu sam već neko ime. Navijači su nam dali svoje srce, prihvatili nas. Kada smo osjetili koliku smo podršku imali, kolika je njihova strast i ljubav prema klubu, jednostavno ne možeš da ne daš svoj maksimum, govori Saša. Jedno vrijeme je nastupao i za ekipu Krupe, a svoju karijeru je gradio i u Hrvatskoj, Grčkoj, Moldaviji, Azerbejdžanu i Hong Kongu. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Tri cijele sedmice trajali su pregovori u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, u Ohiou, da bi 21. novembra 1995. godine nastao dokument poznat kao Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Parafirali su ga - u Parizu 14. decembra i potpisali - tadašnji predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Svjedočili su - u ime Evropske unije španski premijer Felipe Gonzales, američki predsjednik Bill Clinton, francuski predsjednik Jacques Chirac, britanski premijer John Major, njemački kancelar Helmut Kol i ruski premijer Viktor Černomirdin. Dakle, Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina su potpisnice Sporazuma, a garanti su zemlje koje su predstavljali pobrojani međunarodni dužnosnici. 30 godina kasnije naš Ustav je Aneks IV iz Daytona, euroatlantske integracije napreduju puževim korakom, a veliki narodni magovi svaki dan nasrću na Dayton, nimalo spremni da ga unaprijede. No, mir je sačuvan. Gost nove epizode Direktno sa Vildanom Selimbegović, dio je Dejtonskog sporazuma, visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt. Iskusni njemački političar - a ne turista, kako ga neki nazivaju - mandat šefa OHR-a preuzeo je 1. augusta 2021. godine, a da radi svoj posao možda ponajbolje svjedoči količina napada koju trpi na dnevnoj bazi. Uvjet da se zatvori OHR je famoznih 5+2: dokle smo? Hoće li se umiješati u problem državne imovine? Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text - Susreti poput ovog su mi dokaz da dijalog, koliko god da je kratak, ne mora biti sveden samo na razmjenu riječi, već da se sa pravim ljudima može pretvoriti u priliku za stvaranje smisla i otvaranje vidika za nova razmišljanja i rad, ovako je prof. Amila Buturović opisala susret i razgovor sa našim Amirom Vukom Zecom. Amila je profesorica i istraživačica koja već dugo živi i radi u Kanadi, ali koja svojim radom i promišljanjem neprestano i iznova otvara prostore sjećanja, identiteta i kulture Bosne i Hercegovine. Rođena je i odrasla u Sarajevu, gdje je diplomirala orijentalistiku. Zahvaljujući Aga Khanovoj stipendiji, svoje postdiplomske studije nastavila je na Univerzitetu McGill u Montrealu, gdje je magistrirala i doktorirala na Institutu za islamistiku. Tokom akademskog formiranja boravila je i istraživala u Turskoj, Indoneziji i Sjedinjenim Američkim Državama, gradeći jedinstvenu perspektivu o povezanosti kulture, religije i prostora. Njen rani akademski interes bio je usmjeren na srednjovjekovnu arapsko-islamsku misao i kulturu, ali su je ratna dešavanja u BiH usmjerila ka novim temama - kulturološkim pitanjima vezanim za BiH u osmanskom periodu, te načinu na koji prošlost oblikuje naše savremeno razumijevanje identiteta i nasljeđa. U posljednjih nekoliko godina Amila svoj istraživački fokus usmjerava ka kulturi zdravlja, sa posebnim naglaskom na okultnim praksama i ezoteričnim učenjima. U saradnji sa Zemaljskim muzejom Bosne i Hercegovine, proučava artefakte koji svjedoče o dugotrajnoj prisutnosti tajanstvenih znanja i vjerovanja na ovim prostorima - spajajući arhivske pisane izvore s materijalnom kulturom. Kroz taj rad, ona pokušava vratiti u žižu kulturnog pamćenja jedan složen, često zanemaren sloj bh. baštine. U razgovoru sa Amirom Vukom Zecom, otvorene su teme koje su istovremeno lične i univerzalne - prostor, baština, kultura sjećanja, odnos prošlosti i budućnosti, tajanstvene nauke, pa čak i one, kako Amila kaže, „puke banalne politike“ koje neizbježno određuju naš svakodnevni život. Epizoda podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom, u kojoj je gostovala Amila Buturović, donosi razgovor koji nadilazi g Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Vesna Pisarović jedna je od rijetkih regionalnih umjetnica koja je iz pop vrhunca početkom 2000-ih uspješno prešla u potpuno drugačiji muzički svijet, a ovog petka dolazi u naš, Opet Laka svijet. Rođena u Brčkom, odrasla u Požegi, karijeru je započela hitovima koji su je lansirali među najtraženija imena hrvatskog popa, a pobjeda na Dori 2002. i nastup na Eurosongu samo su učvrstili taj status. Dok su se na radiju vrtjele “Da znaš” i “Dolje na koljena”, njen privatni život izgledao je sasvim drugačije. - Bila sam prva godina fonetike i kroatistike, živjela sam sa 15 cimerica, imala dvije majice i jedne traperice i onda se pojavila “Da znaš” i odjednom su me svi počeli zvati. Bila sam potpuno nespremna za takvo nešto, priznaje Vesna. Jedan poziv iz tog perioda pamti i danas. Bila su to vremena fiksnih telefona, kada se cijela jedna generacija zabavljala nasumičnim zvanjem brojeva. - Javi se neko: “Dobar dan, Arsen Dedić pri telefonu.”, mislim se - tko je ovaj manijak i spustim slušalicu. A stvarno je bio Arsen, ispričala je kroz smijeh. Iza kulisa je bila “samo jedna djevojka” koja se još uvijek pokušavala snaći između studentskog života i zvjezdanog statusa, pa tako Arsena Dedića zapravo nikada nije upoznala - bila je previše sramežljiva da bi ga potražila. Nakon pop faze bira put koji nikome nije bio očigledan - odlazi studirati jazz u Haag, pa u London, a zatim u Berlin, gdje 2012. snima “With Suspicious Minds” i potpuno mijenja svoj umjetnički izraz te na jazz sceni gradi reputaciju hrabre interpretatorice i autorice. Paralelno sa uspjesima, Vesna i dalje čuva skice, putovanja i spontane trenutke iz kojih nastaju njene pjesme. Jedna od takvih priča vezana je upravo za nekadašnju bh. pjesmu-predstavnicu na Euroviziji, “In the Disco”. - Deen je došao na jedan moj koncert u Sarajevu i rekao: “Za deset dana je izbor, samo državljani BiH mogu pisati. Možeš li i ti probati?”. Te noći sam putovala za Dubrovnik, pola spavala, pola zamišljala melodiju. Ujutro sam se probudila i imala sam je odmah. Sjećam se tog polufinala, stojimo iza scene i mislim se - ako ovaj ne prođe u finale, ja više nikada u Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Da li škola zaista priprema mlade za život ili samo za ispite? Kako bi izgledala idealna škola kada bi o njoj odlučivali upravo oni koji u nju idu svakog dana? U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo sa Lamijom Lapo, studenticom i srednjoškolkom Ilhanom Šoše. Iako učenici u školama uče brojne predmete poput historije, fizike i matematike, mnogi smatraju da formalno obrazovanje ne nudi dovoljno znanja koja su potrebna za svakodnevni život. Da mladi danas mogu birati šta će učiti, na spisak obaveznih predmeta našli bi se domaćinstvo, politička i finansijska pismenost. Ove teme, smatraju naše sagovornice, nisu samo korisne za svakodnevni život već i ključne za razumijevanje društva i pripremu za tržište rada. Uz to, sve više mladih ističe važnost praktičnih vještina poput pisanja CV-a, projektnog prijedloga ili javnog nastupa - znanja koja često nedostaju u formalnom obrazovanju. Kritičko mišljenje i sloboda izražavanja stavova ključni su za razvoj mladih, no učenici ističu da taj pristup nije jednako prisutan u svim školama. Dok pojedine škole potiču učenike da razmišljaju svojom glavom, analiziraju i preispituju informacije, mnoge obrazovne ustanove još uvijek se oslanjaju na tradicionalne metode učenja - gdje se znanje često „servira“, a prostor za samostalno zaključivanje ostaje ograničen. Mladi poručuju da je važno širiti model obrazovanja koji razvija samostalnost, argumentirano mišljenje i kreativnost. Sve više mladih susreće se s umjetnom inteligencijom i njenim utjecajem na učenje, kreativnost i svakodnevni život. I dok jedni u AI alatima vide korisnu podršku u obrazovanju, drugi smatraju da ona može ugroziti autentičnost učenika i njihov način razmišljanja. Generacija Z sve češće postavlja pitanje: gdje treba povući granicu između tehnologije i ličnog doprinosa u procesu učenja? Lamija i Ilhana jasno poručuju da budućnost obrazovanja mora biti usmjerena ka razvoju praktičnih znanja, kritičkog mišljenja i odgovornog korištenja tehnologije. Obrazovanje treba da odgaja samostalne, znatiželjne i kreativne pojedince, one koji ne uče samo napamet, već razmišljaju, propituju i stvaraju. Jer upravo takvo obrazovan Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text - Lider ne postaješ autoritetom pozicije, nego autoritetom znanja, posvećenosti, nekog smisla i povjerenja, sa ovim riječima je Suzana Sikimić, izvršna direktorica kompanije Nelt BiH, pojasnila kako je došla baš na ovu poziciju. A mi ćemo reći da, osim što je liderka, ona je mlada, vrijedna, uporna, hrabra i uspješna - neko ko spaja brojke i ljude. U novoj epizodi podcasta Životna škola Suzana nam je govorila o svojoj karijeri i napretku kroz kompaniju u kojoj je od 2024. godine, nakon više od petnaest godina, imenovana na vodeću poziciju. Njena karijera unutar Nelta obuhvatila je širok spektar finansijskih i rukovodećih pozicija - od finansijske analitičarke i menadžerice za BiH, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Albaniju, do uloge regionalne direktorice finansija, prije nego što je preuzela cjelokupno vođenje operacija Nelt BiH. A kako je obnašala obje funkcije u kompaniji, i CFO, i CEO, Suzana nam je pojasnila i bitnu razliku između njih. Naime, CEO gleda kuda firma ide i kako će stići do cilja, a CFO prati koliko to košta i je li isplativo. Danas se, priznaje, često opomene da je mindset CFO-a ne usporava da poleti. A kada pogleda stvari koje je do sada postigla, ono na šta je najviše ponosna je što je ostala ista, dosljedna nekim malim ritualima sa svojim kolegama. - Lako je kad je sve super. Ostanu te stvari, da uvijek porazgovarate sa svakim čovjekom, da razumijete njegove muke. Kad vidim nekog da je ušao u firmu da znam da mu je dijete bolesno ili se dešava nešto na privatnom planu i privatno i poslovno. Zaista smatram da je ime i prezime jedino što imate. Sve ostalo je prolazno, poručuje Suzana. Govorila je Suzana i o prijateljstvu kroz posao, odnosima sa kolegama te kako odvojiti privatni i poslovni život. Ističe i da je u životu imala mnogo brodoloma, kako privatnih, tako i onih poslovnih. - Ali mi je u svim mojim privatnim brodolomima posao jako pomagao, a sa druge strane, kada imate turbulentan poslovni period, porodica vas uzemlji, priča Suzana. Pohvalila se i time da u svojoj karijeri nikada nije imala problem izbora između muškaraca i žena, i čitavog problema rodne (ne)ravnopravnosti. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Jasmin Memišević jedan je iz plejade igrača čiji su fudbalski razvoj zaustavila ratna dešavanja. Još kao omladinca prepoznali su ga sa Koševa, gdje je na poziv Ante Rajkovića i Mirsada Fazlagića došao iz rodne Breze, kako bi mogao trenirati i nastupati za omladinske selekcije FK Sarajevo. Po završetku omladinskog staža nastavio je svoj put u FK Rudar, ali ne u rodnoj Brezi nego u Kaknju. Početkom rata kada su stala sva fudbalska dešavanja, Memišević je izabrao ostanak u našoj domovini, a nakon nekog vremena stigao je poziv iz Kaknja da se priključi ekipi koja se stvarala. Na jednom susretu između NK Čelik i FK Rudar dobio je poziv da se priključi klubu iz Zenice. - Čelik i Rudar su tada odigrali 2:2, a ja sam dva puta asistirao. Tada mi je prišao čovjek na terenu i pitao me da li bih ja došao u Čelik? Ja bih ga najradije zagrlio od sreće, ali sam htio da ispadnem miran. Pomislio sam neću valjda morati biciklom i na te treninge u Zenici iz Breze. Bio je to Nermin Hadžiahmetović, koji mi je tada objasnio sve zamisli ljudi iz Čelika. Od tada kreće jedna nova dimenzija u mom životu, ali sam i shvatio kolika je ljubav navijača prema Čeliku, prisjetio se Jasmin. Poslije nekoliko sjajnih sezona u Zenici odlučio se na odlazak, a njegova naredna destinacija bila je FK Željezničar. Nakon nekog vremena provedenog na Grbavici, odlučio se na odlazak i to u redove najvećeg rivala FK Sarajevo. Ipak, sve što se dešavalo po putu ostavilo je traga na njega i jednostavno nije uspio da napravi onakvu karijeru kakva mu je predviđana. Karijeru je završio u NK Bratstvo iz Bosanske Krupe, a nakon toga se posvetio poslu u rudniku u Brezi. - Malo mi se smučilo sve to što se dešavalo u karijeri, sve te nervoze, neprospavane noći, iščekivanja. Jednostavno sam rekao zbogom fudbalu i vratio se u Brezu. Morao sam početi raditi i odlučio sam na neki način "kazniti" sebe za sve te neiskorištene prilike i umjesto bavljenja fudbalom, počeo sam raditi u rudniku, priča Jasmin. Paralelno sa tim je počeo da radi kao delegat na fudbalskim utakmicama. Danas spada u elitnu grupu delegata u Wwin ligi, a u periodu poslije karijere obavljao je i funkciju Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text - Niti jedan čovjek, a najmanje političar, ne smije na ovako pogrdan i uvredljiv način govoriti o ljudima druge vjere i nacionalnosti, kao što je to učinio Milorad Dodik. Njegov skandalozan govor predstavlja neoprostivu uvredu ne samo za muslimane i Bošnjake već svima nama, stav je Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine koje je pozvalo sve relevantne organe u državi da reagiraju u skladu sa Ustavom i zakonima, te da adekvatno osude i ovu i slične izjave koje nastoje unijeti nove podjele poput onih koje su devedesetih godina prošlog vijeka dovele do neželjenog rata i stradanja. Međureligijsko vijeće je - treba napomenuti - opet u punom sastavu, vratio se mitropolit Hrizostom, a ovaj čvrsti stav izdvajamo iz mora osuda koje su se sručile na lidera SNSD-a nakon njegova sramnog nastupa prošlog ponedjeljka na predizbornom skupu u Istočnom Sarajevu, gdje je čak i lokalne vlasti kritizirao što ne mrze druge i drugačije. Zapravo, nepodijeljena lavina osuda Dodikovog jezika mržnje i jeste ono po čemu se prošla sedmica izdvaja iz učmale političke stvarnosti, sve je drugo bilo redovno - SNSD i HDZ su zajedničkim snagama blokirale Dom naroda, Bosna i Hercegovina još nema budžet, a navodno ima ambicija da nastavi svoj evropski put. S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Mario Karamatić, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik Hrvatske seljačke stranke. Kako je doživio Dodikovu demonstraciju uvreda i silu jezika mržnje kojom se obrušio u Istočnom Sarajevu? Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Pretilost ili gojaznost nije samo višak kilograma, to je hronična bolest. A o ovoj veoma raširenoj bolesti i pojavi govori profesor fizičkog vaspitanja i sporta, trener, nutricionista i kreator Simple Lifestyle programa, Marko Vukotić, čovjek koji svakodnevno živi ono što i zastupa. Podijelio je na početku razgovora, ne tako ohrabrujuću informaciju, da u radu s klijentima ima popriličan broj žena koje su pobijedile karcinom, ali ne i gojaznost i to stalno naglašava kao primjer koliko je ova borba surova. - Moram da podjelim informaciju da sam imao popriličan broj žena koje su uspješno pobijedile kancer, ali nisu mogle gojaznost. To stalno potenciram. Nadam se da ću sljedeće godine pisati neku knjigu koja će imati jednu psihološku karakteristiku i ozbiljnost same te činjenice da je borba sa pretilošću zaista surova i da osoba mora biti dosta jaka i disciplinovana da bi to pobijedila, kaže Marko. Jedna od centralnih tema epizode je pogrešno shvatanje mršavljenja. Najčešće greške koje prave ljudi koji žele da se riješe viška kilograma su samostalne dijete, gladovanje i „vaga kao sudija“. Ljudi često kreću u proces samostalno, bez stručne pomoći, oslanjaju se na radikalne dijete ili, potpuno pogrešno, vjeruju da će sve riješiti samo vježbanjem. Otvorena je i tema radikalnih dijeta - koliko one, posebno za žene, mogu biti opasne? Marko kaže da trenutno u programu ima četiri djevojke kojima, uz endokrinologa, pokušava vratiti menstrualni ciklus narušen takvim režimima. A saznali smo i koliko nam je najmanje treninga potrebno na sedmičnom nivou - minimum tri kod početnika, u zavisnosti od stanja, 8 do 12 serija po treningu za cijelo tijelo, uz svakodnevne šetnje i evidenciju koraka. Kada je u pitanju ishrana, ističe da je ona veći izazov nego sam trening: dok osoba sedmično ima tri treninga, ima i 21 obrok, pa se mora „kontrolisati 21 put“. Greške su normalne i sastavni dio procesa i ne treba stvarati dodatnu tenziju i krivicu. - Mi treneri moramo malo da zalazimo u medicinu, a doktori malo u fitness industriju, kaže Marko, ali odmah dodaje da se ne želi praviti pametan i da klijente s ozbiljnim odstupanji Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...

Send us a text Podcast U kontru sa Draganom Markovinom donosi novu epizodu u kojoj Dragan Markovina razgovara s Almirom Imširevićem, piscem, dramaturgom i profesorom na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, jednim od najznačajnijih savremenih bosanskohercegovačkih dramskih autora. Almir Imširević rođen je 1971. godine u Bihaću. Diplomirao je dramaturgiju na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti, gdje danas predaje kao redovni profesor. Tokom svoje karijere bio je šef Odsjeka za dramaturgiju i umjetnički rukovodilac scene Obala, a njegov rad obilježila je predanost razvoju domaće dramske književnosti i afirmaciji mladih autora. Autor je brojnih pozorišnih tekstova koji su izvođeni širom regiona, Evrope, Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Za svoj pozorišni rad dobitnik je više nagrada, a njegovo pisanje karakteriše spoj stvarnog i poetskog, humor i kritički odnos prema društvu. Imširević je osnivač portala Nomad i pokretač projekta Dramadžiluk, prostora za promociju drame i dramskih autora, koji se realizuje uz podršku Festivala MESS. U razgovoru s Markovinom, Imširević otkriva više o programu ovogodišnjeg Dramadžiluka i objašnjava porijeklo samog naziva, inspirisanog duhovitim odgovorom Gorana Stefanovskog o potrebi da se uvede riječ „dramadžije“. Govori i o položaju mladih autora, o izazovima s kojima se suočavaju da bi njihove drame zaživjele na sceni, te o vlastitom iskustvu u teatru i književnosti. Epizoda se dotiče i njegovog romana „Zlatni geler“, kao i načina na koji nove generacije doživljavaju stalnu prisutnost ratne teme u društvu. Razgovaraju i o odnosu svijeta prema genocidu u Gazi, te o slici Bosne i Hercegovine kao zemlje koja živi sa iskustvom egzila. U završnici, Imširević govori o svom pogledu na Sarajevo kada se od njega udalji, o utjecaju Danila Kiša na vlastitu poetiku, te o krajiškom identitetu i povezanosti ljudi iz tog kraja s hrvatskim kulturnim prostorom. Ova epizoda donosi dubok i ličan razgovor o umjetnosti, odgovornosti i sjećanju, prikazujući jednog od najvažnijih savremenih autora s bh. književne i pozorišne scene. Support the show Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj... Twitter: ...